"U unutarnjim svjetovima koji u nama obitavaju nalaze se odgovori na još nepostavljena pitanja, znanja kojih još nismo svjesni, a koja postaju jasnija tek kad počnemo pratiti vlastitu intuiciju. Tko gleda izvana, sanja. Tko gleda iznutra, taj se budi. Upravo to čini i Mirela Kulović u svom procesu rada. Svakim jutrom, svakim buđenjem, dok je još u fragilnom stanju između jave i sna, ona započinje svoj intuitivan proces stvaranja kojim ponire u vlastite dubine. Kroz crtanje olovkom, pastelom ili voskom ona budi svoju podsvijest i iz nje izvlači sustave simbola koji djeluju poput dnevničkih zapisa. Te bilješke njene podsvijesti, ti psihogrami sve su ono što se ne može izraziti jezikom, no što se može ispričati putem crteža. A sve su to simboli i oblici koji su nam shvatljivi i poznati jer se nalaze i u našoj podsvijesti, u kolektivnom nesvjesnom (kako ga definira Jung) koje se u našem umu manifestira kroz snove, dok se u stvarnosti manifestira putem intuitivnih akcija koje poduzimamo. Mirela se tako intuitivno obraća papiru stvarajući raspršene kompozicije lirske apstrakcije kojima dominira bjelina papira u kontrastu s razigranim tragovima boje i dominantnim crnim površinama. Njeno stvaranje karakterizira upravo spontanost ekspresije, iskrenost poteza, sklonost greški i sporadična pojava realističnih motiva, a ponegdje i teksta."
Galerija Crta, 2019
"Fragments", 28x35 cm, Oil on canvas, 2017
"Kulović’s painting practice is intuitive and incredibly introspective—her work often looks like it is a scene plucked from her own internal world. Memories are carefully embedded within each layer of paint and pastel, creating a dreamscape that the viewer is invited to enter. In Mystic Land we see a bridge in a haunting, abstracted landscape, emerging from a space that appears to glow from a mysterious light source. Kulović’s skillful placement of pigment illuminates the bridge and draws us in, playing with the idiom “the light at the end of the tunnel.” Yet upon closer inspection, the bridge loses its shape, disintegrating and fraying at the edges."
Boston Art Review, 2019