Izazovi umjetnika u BiH i slikarstvo kao univerzalan jezik

Boston, Januar 2020

Tekst napisan povodom pokretanja inicijative BiH Art Foruma.

www.mirelakulovic.com/journal
​​
O slikarstvu i umjetnosti...
Slikarstvo je za mene univerzalan i direktan jezik s beskonačno mnogo mogućnosti. Traganje za smislom mog postojanja. Omogućuje mi dodatan prostor za komunikaciju. Slikarstvo je neiscrpno u svom bogatstvu. Umjetnost je način mog življenja i ono što meni daje i oduzima identitet. Ono sto obogaćuje ali mi i oduzima karakter. Umjetnost povećava ego u vanjskom smislu kada te ljudi prepoznaju kao umjetnika, dolaze na tvoju izložbu, daju ti pažnju, mediji pišu o tebi, osjećaš se često i posebno iako je svaki čovjek i poseban i isti kao drugi. Ali u radu, u ateljeu umjetnost kao praksa, ona ti oduzme ego u potpunosti. I to je ono što meni daje slobodu. Ako u atelje i uđeš misleći u sebi ‘Ja sam veliki umjetnik’ ti kroz dva tri sata rada postaješ nitko. Platno i papir ne zna da sam ja Mirela, važna umjetnica. Ali platno zna i svjedoči jesam li mu se potpuno i iskreno predala.

O trenutnom boravku u Bostonu...
Postoji nekoliko razloga zašto i dalje živim u Bostonu a veliki razlog je učenje i nove spoznaje. Boston vrvi sveučilištima od Harvarda, MIT, Tufts. Slušam i studiram različite teme na predavanjima u sklopu programa cjeloživotnog obrazovanja koji je u SAD-u poznat kao Continuing Education, a u sklopu kojeg se na sveučilištima održavaju brojne radionice, predavanja, prezentacije. Imala sam priliku na jednom takvom seminaru po prvi put prezentirati svoju ideju umjetničkog centra koji bi bio pozicioniran u Bosni i Hercegovini a djelovao bi globalno. Ova prva prilika da govorim o svojoj viziji art centra je bila zahvaljujući prijateljici Dragani Bogavac koja je stručni savjetnik na mom projektu. Prošle godine Dragana je počela sudjelovati u sklopu producentske kuće Paradoxx Films gdje je pokrenula platformu za umjetnike a na kojoj i ja sudjelujem i na kojoj ću pričati o svojim aktivnostima u BiH.

Izazovi umjetnika u BiH...
Iako u svijetu umjetnici imaju mnoge izazove njihova je pozicija u društvu mnogo jasnija. Npr. umjetnici u SAD-u se obrazuju i u biznisu, marketingu i svemu sto im treba da bi svoju praksu lakše definirali prvo sebi a onda i svima ostalima. U BiH umjetnici na neki način su shvaćeni s nekom dozom podsmijeha, nekad to može ici u tu krajnost da se ljudi s njima izruguju pripisujući im osobine kao sto su lijenost, neozbiljnost, nerealnost. Ovo kažem iz vlastitog iskustva. A i sama sam imala dojam da ljudi u BiH i Hrvatskoj ne shvaćaju da je umjetnik ili slikar normalna profesija. Ja sam sebe smatrala profesionalnom umjetnicom iako sam formalno školovana kao inženjer. Ono sto mi nije bilo jasno je razlog zbog kojeg me drugi ljudi ne shvaćaju ozbiljno.

O daru vizualnog izražavanja...
Ja sam od prvog dana kad sam shvatila da imam dar vizualnog izražavanja kroz slikarstvo i crtež, shvaćala to kao poziv, kao dar prema kojem se moram tako i odnositi. Neka se svatko zapita kako se odnosi prema darovima u životu? Bili oni materijalne prirode ili neopipljive. Ja sam prema svemu u životu imala apsolutni i posvećeni pristup, a pomalo i romantičarski. Pa tako i kad je u moj život uplovilo slikarstvo, ja sam vrlo brzo odlučila da umjetnosti posvećujem ostatak svog života. I od samog početka sam mnogo radila, vrlo brzo sam počela slikati svaki dan i razvijati svoj autentični izričaj.

O autentičnosti...
Ljudi su me počeli shvaćati ozbiljno u BiH i Hrvatskoj nakon što sam postala i sebi jasna verbalno, odnosno kad sam naučila komunicirati riječima ono što moja umjetnička praksa predstavlja. Također u svemu tome je bitan stav s kojim govorite, vaša vizija koju komunicirate. Umjetnika ne vidim kao nekoga tko konzumira opijate, živi na rubu egzistencije i tko se ne drži dogovora misleći da je to buntovno i spontano ponašanje. Vidim umjetnika kao nekog tko aktivno sudjeluje u oblikovanju javne misli i vizija za bogatiji i ispunjeniji život cijelog društva. Umjetnik treba težiti iskorištenju svog punog potencijala. Obrazovati se i intelektualno i emotivno, spiritualno i izoštravati svoja osjetila. Umjetnik mora učiti kako biti jasan i precizan. Umjetnici moraju učiti kako biti znatiželjni.

O knjigama i ljudima od kojih učim...
Na mene su dosta utjecale i neke knjige o poduzetništvu, znanosti, ekonomiji, biznisu i marketingu. Odnosno ljudi koji su kroz te knjige pisali o različitim znanjima, ali kroz svoje iskustvo. Ja sam se okružila takvim imaginarnim prijateljima jer u prve dvije do tri godine svoje umjetničke prakse nisam imala u okruženju ljude koji razumiju umjetnost, ali i poduzetnički i kreativni duh. I uvijek sam se pitala u trenucima sumnje ili neodobravanja okoline, a sto bi Nikola Tesla napravio, sto bi on mislio? Što bi Natali Luks napravila? Kako bi Oren Klaff prezentirao svoju ideju? Sto bi slikarice Natalija Cimeša i Maya Kulenovic napravile u nekom trenutku? Sto bi slikar Ljuba Popovic odgovorio? Kako je Wolfgang Laib odustao od svog zanimanja doktora medicine i inzistirao na svojoj umjetničkoj praksi? Itd. Onda su počeli dolaziti rezultati, izložbe, podrška od drugih ljudi. 2019 godina je za mene bila najuspješnija i najbogatija.

O uspjesima...
Upoznala sam dosta ljudi i realizirala neke važne stvari koje su i drugim ljudima dale uvid u moju profesionalnost kao umjetnika. Govoreći češće o svojim idejama i projektima postala sam i jasnija pa je sve to značilo da moj rad prepoznaje širi krug ljudi. Ono sto vidim kao glavni problem kod umjetnika u BiH je vrlo mala znatiželja za praktičnim obrazovanjem u prezentaciji svog rada, a ovo uključuje komunikaciju u svim smjerovima, od portfolia, web stranice, tekstova u kojima pišu o svom radu i praksi, prisutnost u medijima, prisutnost u institucijama, način na koji verbaliziraju svoju umjetnost u svakodnevnim razgovorima. Sjećam se jednog savjeta s jedne radionice za profesionalno usavršavanje, - ‘Često vježbaj govoriti o svom radu dok to ne dosegne trajanje od najmanje jednog sata.’

O važnosti poveznice s krajem odakle dolazi moja obitelj...
Važna mi je povezanost s umjetnicima iz BiH. Iz okolice Gračanice je familija s očeve strane. Ideja o Art Centru u Gračanici je krenula spontano, već od 2016 godine mi je zelja imati neki oblik fizičkog umjetničkog prostora, djelovati u Bosni i Hercegovini. Bitna mi je interakcija sa sirom publikom također osmišljavanje te interakcije na različite načine. Art centar vidim i kao mjesto učenja kroz iskustvo i kreativnost. 

 

O izložbi u Sarajevu

U BiH sam predstavila svoje radove u Galeriji JAVA u Sarajevu na samostalnoj izložbi ‘Sve zaboravljene stvari’.

Uspjesi u svijetu...
U Bostonu sam imala niz izložbi kako samostalnih tako i grupnih. U New Yorku sam prihvatila ponudu da radim kao suradnica na aktivnostima nagrađivane Paradoxx Films kuće osnovane od strane Edwin Illoha.
Imam nekoliko ponuda za izložbe i promocije na Europskom kontinentu ali najviše se radujem aktivnostima organizacije za kulturu Kontrast i mom projektu BiH Art Forum ovo ljeto u Sarajevu. U tri godine od kad brojim moju profesionalnu umjetničku karijeru postigla sam nevjerojatan uspjeh. Naravno imajući na umu da svaka osoba mora za sebe definirati uspjeh. Meni je najveći uspjeh sto me ljudi zovu da radim s njima na njihovim projektima. Profesori me zovu da govorim njihovim studentima o svom radu i aktivnostima. Volim timski rad i suradnje.

Teme koje me zaokupljaju...
Teme koje me zaokupljaju mogu biti vrlo jednostavne i svakodnevne kao sto je moja zaokupljenost krajolicima, prolazima i mostovima do nekih tema koje su okrenute vise samom vizualnom jeziku, primjerice na koji način se sve može napraviti mrlja, linija ili točka na papiru, grupiranje svih tih slikarsko crtačkih elemenata, dobivanje ritma, gibanja i tako dalje.

 
All images and texts by ©Mirela Kulović. You may not post these images without a written consent of the artist or representatives. For all inquires contact the artist directly. Thank you in advance. 
.